Monday, September 10, 2018

nezaposlenost

   Kad sam već tu...
💡
   Mislim da je seks nešto najlepše i najprirodnije što možete dobiti za novac. (možda @ Steve Martin)
   Da elaboriram:
   Izaberite posao koji volite i nikada nećete raditi nijedan dan u životu. (možda @ Konfučije)
   Pronađite nešto što volite da radite, a onda nađite nekog ko bi to mogao i da plati. (možda @ Ketrin Vajthorn)
   Dakle:
  Vatreni poljubac je to odavno pojasnio:
Prostitutke su poštene žene jer nisu licemjerne
one imaju svoje cijene javno i glasno
a ne ko druge prevarene žene
što misle da su poštene
i svi ih cijene a niko ne zna da one mole
i da se vole ispod cijene
   Što da ne? Jes' da im sponzoruše narušavaju ugled al' ovo je posao kao i svaki drugi. Iako, nisam za ove što love po ulicama, mostovima, parkovima... Voleo bih da je ovo legalizovano, organizovano sa sve sindikatom. Odeš lepo u bordel i platiš. Dobiješ i fiskalni račun. Obavezan katalog na netu sa sve stranom za odabir i zakazivanje.
   Ima ovoga po svetu ali i dalje jako malo. Ako oni ne uspevaju da ovo regulišu šta tek da očekujem od ovih naših? Pusta želja. 😒

mekdonalds

#RADIMuMEKU
   Pa to sve sa jebenim haštagom! Smrzo sam se kad sam video. Sad već uporno dave, imaju i reklame po gradu al' još niko nije digao ni jedan mek u vazduh. Hm, ja i moja "PKB crveni kiosk" generacija neće a kopilad koja se hrani u meku i ne zna za bolje. Coca i hamburger su im vrh uživanja. Colu ne pijem već 20 godina a u mek sam ušao kad je otvoren na Slaviji. Uzeo sam mali pomfrit i to je bilo to. Nikad više. Ne znam koliko gladan moram da budem da pojedem njihov hamburger. Nekada su bili ekspres restorani (npr. Atina na Terazijama) a danas ima gomila restorana sa dnevnim menijem po prilično prihvatljivim cenama. Kad se malko preračunate, jeftinije je jesti tamo nego kupovati isto to u Maksiju, Aromi i sličnim supermarketima. Ili jesti mek hamburgere. Dok smo bili klinci, nagrada za nešto bila bi nam bila neka čokoladica a danas se klinci vode u mek! Bili dobri ili ne. Mesožder sam i volim roštilj. Ali nikada se nisam tovio sa hamburgerima. Voleo sam da se povremeno 'počastim' sa 10 ćevapa u luku ili pljeskavicom sa kajmakom u lepinji. Na sajmu ili ponekom vašaru a sve to je bilo pod nazivom Leskovački roštilj. Al' to bilo nekada. Danas je meso GMO, sir je bezukusna nemasna surutka a lepinjica je naduvano brašno. Sve je puno pojačivača ukusa tako da... Hvala ali ne, hvala.

   Aha, kampanja... Hoću da dotaknem zvezde (Kristina) i Završiću faks (Stefan) bilboardi su tiha jeza a reklamni video je blagi užas:
mi se neplašimo odgovornosti
mi se borimo za svoje ciljeve
za svoje snove
mi guramo napred
mi ćemo promeniti svet
svako od nas na svoj način
mi smo mladi i mi radimo u meku
   Ma da, ni pakao nam neće teško pasti. Ponosni smo na sebe što smo jeftina radna snaga. Ček malo, jel to po principu:
Kupio sam diplomu!
   Jedan od komentara: - Šta si po struci? - Pedijatar. - Ah lepo, gde radiš? - #RADIMuMEKU - Vrh. Preko veze ili...?
   Ovi iz meka kažu da to nije tako al' i dalje ne žele da promene reklamu. Njima je i dalje bolje da ulože XYZ miliona dinara u kampanju nego da povećaju dnevnicu da klinci ne rade kao robovi za siću. Ne vredi, ne valja što odustajem ali nema nam više pomoći.

Fusnota:
   Da nisam video mekdonalds sajt u Srbiji, ne bih znao da su Stara Pazova i Borča gradovi. Moron koji je pravio sajt verovatno je kupio diplomu a pre toga je slagao hamburgere u meku.

koka kola

   Jes's da nisu oni krivi što su rođeni u pogrešno vreme pa nova milenijumska kopilad i ne zna za bolje al' zabole me jer prihvataju stvari zdravo za gotovo i još seku vene kako je to nešto odlično. Da su ikada pojeli neku vašarsku pljesku sa kajmakom ili 10 ćevapa sa lukom, posrali bi se na ova mekdonalds sranja. Da im je ikada pena izašla na nos (i uši) popišali bi se na razdvodljenu ušećerenu Colu. Al', jebiga, danas balavurdija seče vene i na Zero pišaćku. Dakle, po običaju, zabole me za njih al' šta ja danas da popijem a da iole vredi? Ukinuše Pepsi Light i zameniše je sa Pepsi Diet al' šta vredi kad to nema kod nas (nismo bre evropa!).
   Elem, nisam bio rođen u vreme kad je Cola imala koku u sebi pa ne mogu da komentarišem. Ali, pio sam je do 97e. Nema šta da lažem, i ja sam sekao vene na nju al' ipak sa razlogom. Bila je penušava i gazirana. Neće da izvetri za 10tak minuta a ako pojedeš neki sumnjivi zeleni zidarski parizer nemaš  problema ako popiješ Colu. Pročisti ti creva tek tako. Univerzalno sredstvo za pranje WCa i odmašćivanje... I polako prođoše ta 'sretna' vremena. Plastika zamenila staklo a goveda definitivno svake godine smanjuje kvalitet i dođosmo do ove crne zaslađene vodice. Iz nekih meni (i dalje) nepoznatih razloga limenka je bolja za brzo ispijanje al' je isto sranje na duže staze. Sipaj u čašu i izvetriće za 20tak minuta. O podrigivanju ni ne vredi da pričam. Nećeš da podrigneš ni da si je odmah popio. E sad, više ne mogu da dokažem jer mi sjebaše Pepsi Light al verovali ili ne, otvorena flaša od 2.5 litre, treći dan, ostalo oko 2.5 deci, sipam u čašu i ona peni. Popijem je i podrignem. Nije "politički korektno" al' radi radnju. Prošo voz...

   Što se tiče reklama... Eksploatisali su polarne medvede još od 1922. a ovi 'moderni' su gušili od 1993. Pa onda Božićne i Novogodišnje... Da sad prestanu da se reklamiraju sigurni su u prodaju narednih 10tak generacija. Ma, sigurni su sve dok postoji mekdonalds. Al' jok, jebeni monopolisti danas udaraju na celu porodicu. Ej bre, porodično piće za ručak! Ne neko belo ili crno vino, ili pivo, u zavisnosti od klope, nego slatka Cola!? Hm, što jes' jes', kakva je klopa koja se danas jede možda ovo jeste prava stvar?

   Nisam već duže vreme ali probao sam Classic limenke iz Grčke, Italije, Engleske, Nemačke... Voleo bih da sam mogao da probam New Coke iz 1985e al to je bilo samo u americi. Elem, genijalci rešili da poprave nešto što nije pokvareno i aprila 85e pustiše u prodaju New Coke, malko slađu i više nalik Pepsiju. Pukli su k'o zvečke, izvinuli se javnosti i već u julu vratili staru pod novim nazivom, Classic. New se ipak prodavala sve do 2002e al ne znam kako je prolazila. Sad bih baš da probam jednu američku limenku al kako doći do toga? Tek da vidim ko tu koga zajebava.

   I dan danas, omiljena zajebancija mi je oko 'najveće svetske čuvane tajne' iliti formule Koka Kole. Sve je to lepo, al zahvaljujući CSI serijama, znam da (definitivno) postoji maseni spektrometar. Dajte jednu flašu CSI istražiteljima i reći će vam i koji je radnik u kojoj smeni sipao vitalni sastojak. Ma da, čak i da saznam sve sastojke i tačnu količinu šta mi vredi kad to ne mogu da iskoristim jer Coca ima sve patente za to. Al' stoka se po običaju i dalje loži na pojam 'tajna'! I onda tako naši neverovatno informisani papagaji (čitaj: novinari) objavili vest kako je tajna provaljena. Na stranu formula, mene je ipak najviše oduševio podatak da samo dvoje službenika ove kompanije u isto vreme znaju kompletnu formulu. Kolika ameba mora da budeš da ovo prihvatiš kao relevantnu činjenicu? Da elaboriram... U svetu postoji par hiljada fabrika u kojem se pravi Coca. Da uzmemo da se šarža pravi na mesečnom nivou pa onda ta dva službenika idu od fabrike do fabrike i nose te tajne sastojke ili ih govore šefu smene koji će da ih smućka u šaržu. Pa i da ih kloniraš ili da mogu da putuju kroz prostor-vreme ovo je smešno kol'ko je jadno. A onda par godina kasnije Informer i Telegraf objavili sličnu informaciju u vezi "strogo čuvane tajne'...
   Dok je ovaca biće i džempera...