Saturday, August 11, 2018

EPG


  Čemu služi ovo sranje? SBB D3 paketi još i nude opširniji opis ali kod osnovnog paketa osim vremena emitovanja ovo sranje ne daje nikakve iole korisne informacije. Opisi jedino vrede kod "normalnih" regionalnih i lokalnih TV kanala. Kod Dokumentaraca je malko bolje. Postoje "generički opisi" epizode iz neke od serija ali ima i opisa o čemu je epizoda posvećena. Kod Sporta EPG je jebeno jadno neiformativan. Samo generalni opisi sporta! Npr:
Snooker
Snooker is a cue sport that is played on a green baize-covered table with pocket in each of the four corners and in the middle of each of the long side cushions.

FIA Europian Rally Championship
The European rally Championship is the oldest unternational competition organised by organised by FIA and includes 10 events in 10 Europian countries. (dva puta organised nije moja greška, tako i dalje piše u EPGu)

Footbal - Major League Soccers
Sve veća popularnost fudbala u SAD-u značajno se odražava na njihov MLS koji se sve bolje kotira na fudbalskoj karti sveta. Mnoge evropske zvezde u američkim klubovima će sigurno zaintrigirati i vas.

Rally
Rallying, also known as rally racing, is a form of auto racing that takes places on public or private roads, with modified production of cpecially built road-legal cars.
  Slično i neiformativno je i kod serijskih i filmskih kanala. Ne postoji nikako pravilo. Kreteni zaduženi za opise šalju info i na engleskom i na našem jeziku. Ako je na engleskom jedino što mi vredi je originalno ime filma. Zabole me za naše ime, ko će na osnovu njega da iskopa original na Netu? Kako god, svako radi po svome, neki napišu ko je scenarista i glumci ali bez opisa, neki napišu samo opis (koji mi opet ama baš ništa ne znači jer nije opis sa IMDBa)...
  Dakle, nikakva unificiranost. Kojekakve pijane budale pišu svašta i to niko ne kontroliše. Papani sa FOXa lupetaju tek tako. Vremena serija se preklapaju, najavljuju se epizode koje se ni ne emituju. Program se može videti i na foxtv.rs ali čemu onda služi EPG?
    Posebna priča je kod FOX Movies. U njihovom slučaju neka naduvana budala uporno danima najavljuje filmove koje nemaju nameru da emituju. Na sve to, ako FOX šalje SBBu opis, ispada da taj lik (likovi) zna gomilu stranih jezika (poliglota). Ama i da je stvarno tako obrazovan ali još je i žešči filmadžija jer nemam pojma odakle su opisi (ne, nisu prevedeni sa IMDBa).
 

   Elem, Teletext je "bio" zakon. Odeš da vidiš sport i pročitaš pravu informaciju. Npr za bilijar i fudbal:
Tamo negde Championship - Qualifying round Pera Peric (zemlja) v Lazar Lazic (zemlja)
MLS + Day XX Tamo neki klub v Kluba od nekle
  Posebna priča su izmene u programskoj šemi što je najgore kod sporta. Teletekst emituje kanal provajder pa ako dođe do neke promene samo se pošalju novi podaci i nema problema. EPG se šalje kablovskim provajderima za 3 do 5 dana unapred! Za to vreme, padne avion, svi sportisti izginu, tajfun ili vulkan sjebe grad odakle se emituje neki kanal na satelit i to neće da utiče na EPG. On će i dalje da najavljuje utakmicu izginulih sportista! Jesam malko preterao i karikirao ali (barem kod nas) ipak je tako.
  XXI vek, internet vlada a ispada da je tehnologija i logika Teleteksta, tehnike stare skoro 50 godina i dalje bolja i informativnija?!

Friday, August 10, 2018

kese

Šikaniranje vol.2

   Nismo u EU al' slepo sledimo njihova maloumna pravila. Ček malo, zašto imamo razna ministarstva? Skupštini samo treba prosleđivati na usvajanje mišljenja iz EU i rešen problem. Manje posrednika i manji poreski nameti građanima.
   Po dobroj poznatoj šemi, na savest građana se utiče lupanjem po novčaniku. Stoka jedino tako može da razume. Rešile demokrate da (napokon) treba brinuti o očuvanju životne sredine pa počeše da naplaćuju kese. Ne da prave papirne biorazgradive, već da naplaćuju plastične! Nije mi frka da ponesem ceger al' neću bre da mi naplaćuju kesu 2 dinara. 15 mikrona tanko sranje koje ne može da izdrži dve plastične flaše od 2.5 litra. Ubacim i neko alu pakovanje (začini, majonez, supa...) i kesa je rasečena. Naravno, nema reklamacije na kesu, naplatiće mi drugu.
   Hm, sad samo čekam da počnu da mi naplaćuju kauciju za plastične flaše. A šta je bre sa posudama za hranu? To nije plastika? To ne uništava životnu sredinu? Plastičnu kesu ću da iskoristim da bacim smeće a koj' kurac da radim sa flašom ili kutijom za klopu? Cena plastike je već uračunata u cenu tečnosti koja je u njoj a kutiju za klopu platim kroz gramažu na merenju. A za ovo me niko ni ne pita. Ajd' za kuvanu klopu moram da razumem al' bre uzmem 100g čajne i ture mi to u plastiku pa mi naplate kutiju. Neću bre! Ako već brinete o planeti, umotajte je u mastan papir. Kopilad teroristička. 😡 Pomfrit, burgeri i riba se obično pakuju u malko drugačiju vrstu plastike. Stiropor je i dalje plastika ali lako ju je sabiti.
   Sa kesama nas terorišu ali nije samo problem u kesama. Problem je što i dalje nema kontejnera za plastiku već sve ide na deponije. Ima i kod nas par firmi koje se bave recikliranjem ali to je i dalje smešno. Ovo jeste poprilično žestok biznis i zahteva popriličnu lovu na startu al' gde je sad država da izigrava dušebrinika? Svaki hipermarket bi pod obavezno morao da ima kontejner za odlaganje plastike! Nema bre oću neću, mora da ima! Oni prodaju robu u plastici, moraju i da brinu o rešenju problema. Za sada, jedino kako brinu o tome je da mi naplate kesu. I još zarađuju na tome! Što ne prodaju biorazgradive papirne kese? Aha, da, nema bre zarade! Plastičari su u 2017-oj godini ostvarili najveće zarade.
   Kako god, ako se već toliko brinu o ekologiji ne bih se baš bunio da mi naplaćuju papirne kese sa ručkom. Firme koje ih prave već imamo, pekare već ionako koriste papirne kese pa što ne bi i hipermarketi?

odevanje

Šikaniranje vol.1

Pravila, pravila, da bi me ugnjavila © Bora Čorba
   Hm, još jedna tema koja ima veze sa de(re)mokratijom i šikaniranjem. Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu predviđa da je poslodavac dužan da obezbedi opremu za ličnu zaštitu na radu. Što je jelte ipak normalno. Za neke poslove to i jeste zaštita na radu a za javne ustanove to je poslovni kodeks. Al' terorizam i šikaniranje je da mi kojekakvi javni sektori koji pružaju uslugu građanima propisuju načim odevanja. Ne nosim šortc i japanke al' popizdeh kad sam u domu zdravlja video plakat sa pravilima oblačenja. Ček malo, bio sam na plaži, pocepao nogu na staklo, otišao do lekara da to očisti, zašije i previje i NE MOGU DA UĐEM jer sam u šorcu i japankama?! Mamu im retardirano bezobraznu!!
   Malo po malo i ova pošast se proširila i na druge ustanove pa sad samo čekam dan da mi zabrane da uđem i u prodavnicu ako ne zadovoljavam neke njihove propisane kriterijume oblačenja. Ne vredi, kopao sam po netu tražeći neke primere da je neko popizdeo al' nazim samo komentare za i protiv a stoka već oguglala pa ispada da je proš'o voz. Jedva da je neko i pomenuo diskriminaciju. Suknja je pristojna ako je 5cm iznad kolena al' ajd da vidim portira koji će da nekoj ribi da zabrani da uđe u dopičnjaku. 😡
   Neki restorani imaju svoj kodeks, u farmerkama i bez kravate nema ulaza al' privatnici su pa im se može i ne mogu da se bunim. Ali javne ustanove!? Uniformom na radnom mestu zaposleni predstavlja firmu pa koliko kod da dekolte do pupka jebozovno izgleda ipak to nije normalno oblačenje. Kod iole normalnih neki red ipak postoji i poštuju se nepisana pravila ponašanja. Normalan sam, razuman i lepo vaspitan pa neću ići u pozorište u šortcu i japankama. Al' došlo neko novo doba malograđanštine i primitivizma... Milenijumska žgadija se ugleda na svoje pink/grand/blic/instagram idole pa je i pojam pristojno odeven dobio neko potpuno drugo značenje.

   Dekandentan sam matori perveznjak pa ne bih imao ništa protiv japanskih ženkih školskih uniformi al' ne, neću da navodim primere. Sad bih o pravilniku o odevanju đaka. Bilo nekad neko vreme komunizma gde smo svi bili jednaki pa preživesmo i ovo:
   Zaslugom roditelja, deca inače znaju da budu poprilično zlobna i da se rugaju onima koji nemaju. Nekada smo bili ukalupljeni a danas neko ima iPhone i šeta patike od 500€ a neko nema 'leba da jede pa je automatski žigosan. Surovo i ostavlja žešče posledice. Škola ionako više ne podstiče kreativnost i razmišljanje pa sad još i ovo.
   Milenijumska kopilad se drži principa: sve što nije zabranjeno - dozvoljeno je, tako da danas starlete na nastavu dolaze nafrakane, polugole i probušene pa sam pristalica ideje da im treba jebati kevu koja ih pušta da tako izađu napolje. Al' jebati sa dva-tri kurtona za svaki slučaj, ne bih baš da se kobile i dalje kote. Iako... Nisam baš za 'kalup' model već za pravila oblačenja. Ništa šminka, minđuše, štikle, helanke, dopičnjaci... Ostalo može al' ipak, obavezan mantil preko toga. Kad budu išle na kurvanje na splavove mogu da idu i gole, zabole me.
   Elem, ima ne netu par slika (kao fora) iz naših škola sa nekim primerima al' nisu baš nešto zanimljive pa neću da ih navodim kad primere 'oblačenja' možemo da vidimo svaki dan pred nekom školom u kraju. Država kao fora pokušava da reši ovaj problem al ovo ni u svetu ne uspeva tako da ni ovi naši nemaju baš neke šanse. Ili će kopilad da lupa u šerpe ili će roditelji da potegnu kršenje prava na slobodu izražavanja.

lobotomija

   Volt Dizni jeste legenda ali i on je imao žestoke tripove. 1958-e je snimio White Wilderness gde je poturio lemingse kao samoubice. Iako to nije istina ovo je i dan danas urbani mit. 1991e pojavila se kompjuterska igra gde je po principu 'kako sajmon kaže' jedan od lemingsa vodio grupu kroz rešavanje problema. Hm, kao da mi je odnekud poznato ovo ponašanje?
   Milenijumski retardi sami su krivi i zaslužuju naziv lemingsi. Njima više ni lobotomija ne bi pomogla.

   Lobotomija deluje teroristički i šikaniranje kao i eugenizam al' ona se radi pojedincu. Uzmu se igle za štrikanje, malko se prčka po mozgu, odstrani problematičan deo i rešen problem. Nuspojave i nisu tako strašne: nedostatak osećaja za moral, nedostatak brige za budućnost, emocionalna hladnoća... To milenijumski lemingsi ionako već nemaju.
   Za Sangejzing sam čuo još na početku. Gledaj ujutru u sunce, pi samo vodu i nema da brineš. Ček malko, biljke žive na fotosintezi al preko korena ipak unose minerale. Naravno, morao sam da vidim o čemu se radi sl izdržao sam samo par minuta dok lik (propagator iz NSa) nije pomenuo vremensku kapiju i vanzemaljce. Još se debil čudi što je popio žešče batine?
   Uh, ne vredi. Moram nekako da razdvojim sektaše od klanova. Ipak je subkultura nešto drugo. Subkulturaši s jedne strane jesu zaluđeni al' nisu nasilni i vođama ne poklanjaju imovinu.

   Klanovi poput, Iluminata i Masona (Slobodni zidari) vode svet (čitaj: vladaju svetom) pa ni oni nisu bitni za priču. KKK i The Creativity Movement su bili rasisti, poprilično nezgodna stvar al' ni oni nisu bitni za priču.
-----
   Hipici (deca cveća) su živeli princip "seks, droga i alkohol", nisu dirali nikoga pa nisu bitni za priču. Hare Krishna je već nezgodnije rabota iako imaju nenasilna pravila: nema mesa, nezakonitog seksa, kockanja i droge. Jes' s jedne strane ispiranje mozga al nisu nasilni pa ni oni nisu bitni za priču.
-----
   Zaluđenici koji veruju u vanzemace poput Raëlism, Heaven's gate ili Aetherius Society su ipak samo zaluđenici pa ni oni nisu bitni za priču. Freedomites su nastali od Doukhobors al' su nudisti i pacifisti pa ni oni nisu bitni za priču.

   Children of God zagovaraju incest, slobodan seks i seks sa maloletnicima. Hm, jes' dobra fora ako je slobodnom voljom (al' nije).
   Čarls Mejson (Manson family) je imao malo poklonika al uspeo je da ostane upamćen po ubistvu Šaron Tejt. Po samoubistvima svojih članova bili su poznati Order of the Solar Temple i Peoples Temple. Branch Davidians su bili naoružani ameri pa su svoje 'verske slobode' branili oružjem. Supreme truth su proglašeni za teroriste posle napada sarinom na Tokijski metro.

   Jehovini svedoci su dosadna žgadija. Ispiranje mozga i poklanjanje imovine i materijalnih dobara im je glavno al' su ipak mala deca u odnosu na The Unification Church, Moonies i sajentologe koji su su žešča pošast. Žive od donacija, članovi su većinom političari i javne ličnosti (Kruz i Travolta ne postoje za mene od kako sam saznao da su članovi) a glavni cilj je lova, lova, lova...

   Dakle, ima svega: ispiranje mozgaizabrani ljudi, jeres, sveti ratovi, bogohuljenje, večni život, veličanje patnje, sakaćenje genitalija, podnošenje žrtava, fizičko zlostavljane, samoubistva, nasilna izolacija, muško vlasništvo nad ženskom plodnošću, incest, seks... Za neke od sektaških vođa ni nabijanje na kolac nije dovoljna kazna al' bre nisam hteo to da kažem, totalno skrenuh sa teme.

   Voli stoka da ima gazdu, da glasa, da živi tuđi život, prodaje dupe radi 'sigurnosti'... opet ja k'o papagaj al' mislim da je ovo najjednostavnije rešenje svih problema.

Thursday, August 9, 2018

vakcinisanje

   Hm, 2014-e sam izašao iz bolnice posle pola godine ležanja. Imuniloški sistem mi je otiš'o bestraga, visio sam po lekrarima pa mi je samo još grip falio. Pre kraj godine odoh da primim inekciju. Tada sam prvi put potpisao papir za odricanje od odgovornosti. Jebiga, nisam moron, znam za caku al' ipak ta inekcija neće da me ubije. Eventulne posledice su zanemarive u odnosu na dobit. Al' sa druge strane ispada da nije ni naivno kad moram da ih islobodim odgovornosti da bih primio inekciju.
   Na moju nesreću preživeh al' nije to bitno. Po ceo dan u stanu, gledam serije i komičare i kopam po netu al' uspeh da propustim famu oko Slađane Velkov. 😱 Još jedna tiha jeza. Guru poremećenog uma. Jebiga, narod veruje u astrologiju pa što ne i u nadrilekare. Hm, ipak postoji razlika. Velike su šanse da će ti saveti nadrilekara pre odmoći a čak i ubiti. Ova lujka zagovara nevakcinaciju, propagira gledanje u sunce, vegetarijanstvo, nekim magičnim MMS napitkom (hlor dioksid bre!) leči autizam, rak i sidu... 'Lekarka' sa nedokazanom diplomom a i da ima diplomu nema licencu kod nas. Zato ima blog i savetuje preko fejsuka. Država je tuži već godinama al' još joj nisu doakali. Kako neobrezana... ovaj, neobrazovana stoka može tako da se igra sa svojim ili dečijim životom! U krajnjem slučaju zabole me za njihove jadne živote jer to na kraju krajeva spada u samoubistvo al' slušanje, verovanje i praktikovanje saveta nadrilekara nad decom je ubistvo!
   Nije da baš cenim život, znam da moram da umrem i jedino mi je bitno da to bude brzo i bezbolno. Ali da imam decu bio bih u problemu. Vakcina ili ne? Potpisom treba da prihvatim da je jedna od nuspojava i smrt?! Statistika je kurva koja kaže da samo tamo neki milioniti pacijent umre ali šta ako taj neki milioniti pacijent bude moje dete? Da se kockam životom deteta zbog višeg cilja i jer me država tera na to? Ako neću, odvaliće me po novčaniku ili mi oduzeti dete. Pretpostavljam da me plaćanje kazne ne oslobađa vakcinacije pa opet dođe na isto. Čak i da imam pare da platim kaznu ne bih mogao da upišem dete ni u vrtić ni u školu.
   Lova je u pitanju a kad je lova u pitanju zna se koliko su moralni i stručni ljudi koji se bave nabavkama i proverama medicinskih sredstava. Čak i da oni imaju decu, problem će lako da reše sa svom tom lovom jer će naću nekog korumpiranog lekara da im izda potvrdu.
   Ljudski vek jeste produžen al' kako? Pojavom vakcinisanja jeste produžen skoro duplo al' ovo u XXI veku nije lečenje već prepariranje.
   Ne vredi, žao mi je što rušim neke moje principe ali nemam decu i nemam živaca da se dublje upuštam u sve to.

higijena

Pre i posle jela treba ruke prati,
nemoj da te na to opominje mati.
Prljavim rukama, zagadi se jelo,
pa se tako bolest unese u telo.

   Čistoća je pola zdravlja. Što jes,' jes'. Ali gde je granica? Ajd ovako, u vreme dok je vazduh bio čist a seks prljav, mogao si da piješ vodu iz Dunava, lubenicu razbiješ o zemlju i jedeš, ubereš jabuku ili šljivu sa drveta, protrljaš o košulju i pojedeš... Danas izađeš na Slaviju ili u 29 Novembar (Bulevar despota Stefana) i treba ti gas maska da dišeš. Jes' radikalan primer al' to je to. Dok sam radio i skitao, kosu sam prao svaki dan. Kupao sam se jednom nedeljno a tuširao po potrebi. Zaglavih u bolnici, nisam ustajao skoro 5 meseci, jedina higijena mi je bila vlažna maramica. Izađoh, prva stvar je bila kupanje a voda posle kupanja manje crna i masna nego posle par dana dok sam radio. ?? Aham, ležao sam u sobi udaljenoj od ulice. Ima nešto u tome, a?
   Ili ajd ovako, radiš u pekari, znojiš se treba ti tuširanje. Radiš u pečenjari, znojiš se treba ti tuširanje. Radiš ko majstor, mehaničar... mastan si, znojiš se treba ti tuširanje. Radiš bre fizički zahtevne poslove, znojiš se treba ti tuširanje. Radiš u zatvorenoj kancelariji pod klimom, koji ti kurac treba tuširanje?
   Ajd sad, i ovo je radikalno. I da ne računamo vreme na poslu moraš da se gužvaš u busu i izlažeš auto isparenjima. Znojenje je prirodna pojava i neko se znoji manje a neko više. Tako telo isteruje otrove iz tela. Pre jedno desetak godina pojaviše se neki sprejevi koji sprečavaju znojenje. Nisam znao za to al' drugarica me pitala u vezi toga, pa odoh na net da vidim o čemu se radi. Brrrr! 😱 Tiha jeza. Aluminijum! Bolje sprečiti nego lečiti dobilo je neki sasvim drugačiji smisao. Kozmetička industrija se kurči sa izbacivanjem alkohola iz svojih preparata jer alkohol suši kožu a ovamo nam potura aluminijum za zatvaranje pora! Sva ta hemija je dozvoljena al pošto država nije naivna ipak je obavezala proizvođače da uvek napišu i:
Pre upotrebe detaljno proučiti uputstvo! O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek posavetujte se sa vašim farmaceutom ili lekarom.
   Samo dugoročna ispitivanja će dokazati koliko je ta kozmetika 'pogodna za svakodnevnu upotrebu' al' bre, lova je pitanju. 💵 💶 💷 Prvo zaradi hemijska industrija, pa onda lekari i na kraju grobari. Ko' jebe korisnika, upozoren je, sam je kriv za posledice. Al' bitno je da postoji Svetski dan čistih ruku.
   Treba prati zube. Fluor je 'prirodna stvar', sve paste za zube ga imaju al' opet, fluor zna da bude poprilično nezgodan, po npr. paraštitnu žlezdu. Treba prati ruke i kupati se ali isto tako treba paziti i na PH vrednost kože. Treba sačuvati prirodna ulja i bakterije koje stvaraju kiselu sredinu i štite nas od zaraza. Kao i za sve danas, treba imati doktorat hemije i medicine da ukapiraš šta je korisno a šta ne. Ne vredi, ne mogu da se setim ženkih parfema al' muškarci su imali Pino Silvestre i Brion. Parfemi se nisu nanosili četkom ili prskanjem iz spreja. Kapneš ga na prst i naneseš na vrat ili pazuh ili štrcneš iz bočice. Malo al miriše do bola. Danas se to stikovima i sprejevima nanosi svuda po telu. Kupamo se u hemiji. Idi bre kod autolakirera pod kompresor, što da se patiš! Šta bre priroda ima da se brine o uljima i vlažnosti kad to već radi kozmetička industrija!?
   Nekada smo se kao klinci igrali u peščanicima a danas tamo (i da postoje) ne bih ušao ni sa gumenim čizmama i rukavicama. Još jedan radikalan primer ali roditelji danas preteruju. Brane deci sve i svašta i misle da ih štite. Kako misle da dete razvije imuni sistem ako živi u sterilnom okruženju? Kao beba pije veštačko mleko i jede ko zna kakvu bebi hranu. Već u startu ga pripremaju za hranu budućnosti. Šta bre njegovo telo treba da se zeza sa kojekakvim virusima kada postoje kompanije koje se bave time. Kupiš lek, popiješ i miran si. Aha... Kupiš za 💵 💶 💷Ma, super. Jedni zaradili, drugi preživeli pa ispada da su svi dobro prošli.

   Čitao sam silne forume a ovaj komentar mi se baš svideo:
   stavite sada na stranu sve što ste čuli o "higijeni" pa razmislite malo na drugačiji način...
   čovek jede sve vrste hrane, pa tako ima prirodan (za današnje uslove neprijatan) prodoran miris. koža se sama brine o sebi, ima bakterija koje stvaraju kiselu sredinu i štite nas od zaraza, insekata itd. o kosi da ne pričam.
   proizvođači kozmetike su tako smislili tuširanje svaki čas, da bi uništili prirodnu sredinu, stvorili mit o smradu, nateraju vas da prvo operete sve sa kože, pa posle da ga mažete da nadomestite ono što ste sprali - sa svim i svačim od hidratantnih stvari do losiona i dezodora, posle da lečite sve te gljivice i napasti koji zaradite tokom dugogodišnje upotrebe sredstava "za higijenu" - da ne pričamo o tome, da pranje ruku svaki čas sa antibakterijskim sapunima i dezinfekcija svih površina kriva za masovnu pojavu alergija i nekih autoimunih oboljenja...
   tako su vas naveli da plaćate vodu, sredstva za higijenu, kozmetiku... i to celog života (dobra zarada za njih).
   da ne pričao o tome, da čulo mirisa preko isparenja tela jasno naznači prikladnog, genetski odgovarajućeg partnera - nije ni čudo što imamo toliko genetskih poremećaja i rastava, kada svi po svaku cenu hoće da prevare prirodnu selekciju...
   naravno, ne možemo pobeći od glavnih trendova, ali pokušajte da shvatite, da nije sve dobro, što je ova "civilizacija" donela, i da smo ispod ovog tankog laka "kulture" mi ista ona divlja životinja već oko 200 000 godina... dok smo "čisti" tek oko 50?

   Još nam ameri poturaju metroseksualace. Jebene pederčine koje nemaju muda da to priznaju. A narodu je tolika niska svest da moraš da mu slikovno objasniš kako se peru ruke:

Fusnota:
    Čarapu baciš na zid i ako se zalepi zrela je za pranje i vreme je za kupanje 😂

Wednesday, August 8, 2018

piraterija

   Briga me za pirateriju i što holivud gubi lovu al' što jes' jes':
   Piratovanjem nisi ukrao original, samo si ga pozajmio da napraviš kopiju. I neću više o ovome, zabole me za njihove probleme.

originali

Lako se zadovoljavam sa najboljim

   Elem, mediokritet sam samo kad je u cena u pitanju. Što se kvaliteta ili hedonizma tiče, ne želim da se kurčim kako sam bio prvi pa da gledam CAMRip, TSRip, SCRRip... izdanja. Neću da guram sluške u uši i muziku slušam sa mobilnog. I to u jebanom kompresovanom 128 formatu. Filmove hoću da gledam sa originalnim 5.1 zvukom. Film je dobio Oskara za muziku a onda to slušam iz TV ili komp zvučnika!? Teško sranje. XXI vek a jebenim moronima je vrh kvaliteta divx i mp3! HiFi je zaboravljen pojam. Hedonizam je zaboravljena umetnost. Sve se gleda i sluša na kompu ili mobilnom. Nikoga ne zanima kvalitet. Eve ga jedan 👎 za retarde.

   Razmažen sam ali imam granice. Hedonista sam ali nisam bogat. Koliko para toliko i muzike? A? Jok ja, ne trpim bofl i neću da budem mediokritet! 😣 Srećom, postoji zlatna sredina.
   Nije da nisam slušao kojekakve trandže tokom života al' moralo se. Em klinac, em AA klasa preskupa za naše uslove. HiFi muzička ezoterija je oduvek bila na ceni al' k'o zainat poznavao sam neke ljude koji su imali lovu i bili fanatici. Ma i da nisam, u to vreme su sajmovi bili popularni za parenje očiju. Mogao sam tamo do mile volje da gledam i probam tako da sam imao sam priliku da čujem elektrostatičke zvučnike i slušalice. Zvučnici mi se nisu svideli zbog loše dinamike ali Stax Sigma slušalice su otkidale! Kao i cena. U to vreme, to čudo je koštalo oko 2.000£! Znao sam čoveka koji je pravio cevna pojačala. Neverovatna dinamika i toplina zvuka. Nisam sluhista al' ni toliko gluv da ne čujem razliku. Komšija je kupio Marantz golden series i Acoustic Research AR12 zvučnike. Gotivio me je pa sam visio kod njega i sekao vene. Naravno, postojali su kasetaši ali što da se bakčem sa njima kad čovek ploče kupuje u inostranstvu. I polako sam se navukao. Problem je bila lova. Sva ta ezoterija je koštala k'o Svetog Petra kajgana. Plus iživljavanje. Gramofon od brušene lave od 40kg! Kablovi za zvučnike ili optiku od po par hiljada dolara. Što je mnogo, mnogo je. Nisam mediokritet ako prihvatam zlatnu sredinu?

Istorijat

   Kao klinac, dobio sam Philips radio kasetaš, nov, kupljen u predstavništvu na Obilićevom vencu. To čudo je snimilo sva Indeksova radio pozorišta a neke kasete su žive i dan danas. Sledeći je bio Philps muzički centar. Drveni sa 'džuboks' mehaniznom za spuštanje ploča. Nabacim desetak komada i eto žurke! 😎 U međuvremenu zbog prenosnosti (čitaj, izleti u Delibatsku peščaru i divljanja na čamcu po Savi i Dunavu), jedan JATov stjuart mi je doneo Sanyo C6. Prenosni (mini stub) radio kasetaš sa odvojivim zvučnicima a radi i na baterije! Tada je boombox bio fora pa sam posle njega uzeo manji i lakši Sanyo M-X920. Jes kao fora manji al' je gruvao k'o nenormalan. A onda sam počeo da slažem kolekciju. Uzeo sam Fisher quadro risiver, što bi bila preteča današnjeg 5.1 sistema. Imao je filtere za quadro zvuk što je u vreme sterea zvučalo poprilično ludo. Za Technics SL-1000R gramofon, morao bih da prodam bubreg pa sam ipak uzeo SL-D3 sa Ortofon MM iglom. Za Nakamichi kasetaš, morao bih da dam i bubreg i plućno krilo pa sam ipak uzeo Technics RS-465. Jes' niža AA klasa al' bio je solidan. Oduvek sam preferirao bas refleks zvučnike al' ispala mi super povoljna prilika za Fisher kompresione koji nisu loše zvučali pa sam uzeo njih. 100W je ipak 100W. Stax sluške i da sam hteo i imao višak organa na prodaju više nije ni bilo pa sam uzeo Sennheiser. Nemam pojma koji model al' se sećam da je otišlo 300 maraka za njih. A onda se zaposlih pa sam krenuo da kupujem malko skuplje stvari. Krenuo sam sa Sanio pojačalom, Technics tjunerom i RIZovim zvučnicima. Bas refleks kutije, super služile kao barske stolice a gruvaju pa ubijaju. Kad smo se odselili na NBGD, napravismo žurku i komšinica sa drugog sprata je došla da se buni. A ja bio na dvanaestom! 😉 Risiver Technics SA-GX200 sam uzeo u predstavništvu al' kasetaš preko oglasa. Natrčao sam na super povoljan troglavi Technics RS-B705. Španski, nov novcijat sa sve papirima za 700 maraka a koštao je 1.100!. Zver od mašine. Dolby B-C, DBX, bias filter, peek metar... Audio CD je aktuelan pa sam uzeo i Sony CDP-590. Ista elektronika kao i u 690 al' za manje pare al' napravio sam od njega 690 sa piratskim apdejtom. Nije da sam se baš pretrgao kupujući diskove ali sam ga izakao kopirajući iznamljenje diskove iz "CD Skadarjlija". Iako, sam CD je imao lude komande koje su bile gotovo jedinstvene za Sony modele. Jedno vreme imao sam i Tannoy M15 (bi-wired) zvučnije ali mi na kraju ipak nisu dopali pa sam ih zamenio sa Infinity RS 2000 (reference serija). Od svega toga, jedino su mi oni još živi.
   Nisam imao mesta za veliki TV pa sam uzimao 37". Stylandia na početku pa onda Sony. Mogli su ostali da izmišljaju toplu vodu do mile volje al' iskreno, nije bilo ništa bolje od Sonija. Malko veća lova al' vredi. U to vreme se rado išlo u bioskope al' video rekorder je ipak bio potreban pa sam uzeo Sharp vca 105 pa 106. Opet slična fora ko sa Sony CD plejerom. 105 i 106 imaju istu mehaniku i elektroniku a razlika je samo u daljincu koji ima više komandi. Luda vremena. Kasnije je zamenjen sa JVC HR-106. Sony CD sam zamenio sa Aiva xxx koji je jedini puštao AIFF format. Naravno, puštao je i mp3 i opet je samo on imao komandu koji niko drugi nije. Nema veze što su fajlovi u folderima, isključiš meni i dobiješ sve pesme sortirane po nazivu. Kad sam počeo da trošim DVD filmove uzeo sam Xoro xxx pa malko kasnije i Xwave R110HX DVD HDD rekorder. Živ je još uvek al' služi samo kao plejer jer više nema RF signala pa ništa od snimanja. Al' makar sam isprebaciovao gomilu VHS kaseta. Bio sam sâm, imao mesta pa sam napokon uzeo LG 42" TV. Zvučnike Genius SW-HF 5.1 5000 sam uzeo za komp kad igram "Call of Duty" al' prevashodno sam ih koristio za zvučni doživljaj dok gledam običnu televiziju. Genius em je drveni em u to vreme jedini sa AC3 dekoderom. Poturiš mu mono audio i dobiješ neverovatan 5.1 zvuk. Postojale su i neke druge AC3 konvertor varijante ali ovde nema šta da se razmišlja. Sve je na jednom mestu i odlično radi.
   Trenutno gledam 45" TV, zvuk slušam preko 5.1 AV risivera sa zvučnima od skoro 1000W a dva multimedijalna plejera se brinu za audio i video formate. Dovukao sam par giga željenih filmova u mkv 1080 formatu pa kad se rešim, krenuću da ih gledam. I da uživam u kvalitetu što je i cela poenta ove priče.

Tuesday, August 7, 2018

ateizam

   Ateizam je bio dovoljno dobar za ove 'idiote'
   Verujete u uskršnjeg zeku, dobre vile, jednoroga, Deda mraza...? A u Boga? Ček da vidimo razliku

Deda Mraz
Bog
duga bela brada
ima listu dobrih i nevaljalih
sveznajuć i sveprisutan
roditelji uče decu o njemu
deca veruju u njega
inteligentno odrasli ne veruju
pevaju se pesme o njemu
traži žrtvovanje, procenat ili kolačiće
ima sluge i pomoćnike
nikad ne uzvraća poziv
nagrađuje dobre i kažnjava nevaljale
logičan u bilo kom pogledu
ima dokaza da postoji

   Aha, da, kako neko može da veruje u nešto što ne postoji? Ja ne vidim ni vazduh ali mogu da dokažem da postoji. Vera je samo još jedna reč za neznanje! Voli narod da ima gazdu pa to ti je. Deset Božijih zapovesti imaju smisla ali bre to su normalne moralne stvari! Religija je simptom iracionalnog verovanja i neutemeljene nade i odlazak u crkvu vas ne čini vernikom kao što vas ni odlazak u garažu ne čini automobilom. Ratovi se i dan danas vode u ime Crkve! 😡
   Sa vernicima ne vredi pričati jer kad (veoma brzo) ostanu bez argumenata sve što možeš da čuješ je "to je Božja volja". Iako, zapravo, zabole me za vernike ako nisu naporni. Više me interesuje što danas crkva ima tarife a najviše od svega me oduševljava što ima radno vreme. Jebem ti takvu podršku. Vernik sam, imam frku u pola noći i kome da se obratim kad su vrata zaključana? 👎 Nemaju bre ni hot-line liniju!
   Kako god, o ovome bih mogao po ceo dan kad naletim na žrtvu al' neću da piskaram.

WARNING: This is a work of Fiction. Do NOT take it literally.
CONTENT ADVISORY: Contains versus descriptive or advocating suicide, incest, bestiality, sadomasochism, sexual activity in a violent context, murder, morbid violence, use of drugs or alcohol, homosexuality, voyeurism, revenge, undermining of authority figures, lawlessness, and human rights violations and atrocities.
EXPOSURE WARNING: Exposure to contents for extended periods of time or during formative years in children may cause delusions, hallucinations, decreased cognitive and objective reasoning abilities, and, in extreme cases pathological disorders, hatred, bigotry, and violence including, but not limited to fanaticism, murder and genocide.

Monday, August 6, 2018

feminizam

   Jes da je išlo polako al' makar se kretalo. Ajd da uzmemo da su početkom XX veka počele da dobijaju pravo glasa al' bre 'civilizovana' Švajcarska im je to priznala tek 1990-e! Mogu da rade i rmbače kao i muškarci, da ginu vozeći transportne avione za vreme rata, al' tek od 1973-e su zvanično mogle da voze komercijalne avione. I dalje je misaona imenica da za isti rad budu plaćene kao i muškarci. Iako prave decu i sebi, u većini sveta imaju pravo na plaćeno porodiljsko odsustvo (cvrc u americi).
   1900-e prva žena na Olimpijadi, od 1963-e mogle su da dele imovinu iz braka, od 1972-e da trče Bostonski maraton, do 1978-e bile bi otpuštene ako su trudne, od 1980-e mogu da prijave seksualno zlostavljanje na radnom mestu, od 1993-e priznato im je silovanje u braku, od 1973-e imaju pravo na pobačaj, 1974-e mogle su da uzmu kredit i dobiju kreditnu karticu...
   Ma, bitno je da imaju svoj svetski dan! 8 Mart prvi put se slavio u americi 1909-e pa je priznat za praznik 1917-e a UN ga je priznao 1975-e kad je bila i Međunarodna godina žena. Prodale se za bombonjeru ili kitu sveća.
   Hidžab, burka i nikab su žestoko ukorenje religiozne stvari pa ne vredi da ih komentarišem.
   U muškom svetu žena 'treba da zna svoje mesto' al' ono što se radilo u americi je tiha jeza. Priručnik za domaćice
   je fabrifikovan ali reklame poput:
   su definitno postojale. Za sve seksualne bolesti su bile krive žene:
   i one su morale da apstiniraju i ostanu čiste za brak!

   Sifražetkinje su odradile većinu stvari. Elizabeth Cady StantonEmmeline PankhurstLucy Stone su poznati borci za ženska prava. Rosa Parks, iako nije bila prva, bila je dovoljno opičena pa je postala ikona u borbi protiv diskriminacije. Svi znamo za Mother Teresa i Florence Nightingale ali Clara Barton je je imala veliku ulogu u humanitarnom radu. Margaret Sanger je bila hapšena ali se izborila za kontrolu rađanja. Marie Curie je naučnik Nobelovac, Amelia Earhart je bre preletela Atlanski okean. Valentina Tereshkova bila u kosmosu! Da nije bilo Josephine Cochrane i dalje bi prale na ruke, ne bih mogao da igram Monopol da ga nije izmislila Elizabeth Magie, bez Grace Hopper ne bi mogli da programiramo u COBOLu, čaj i kafu iz kesica pijemo zahvaljući Melitta Bentz a stvari u prodavnici pakujemo u četvrtaste papirne kese jer se Margaret Knight poprilično potrudila oko toga. Američki vojaci i panduri bi se mnogo manje kurčili da Stephanie Kwolek nije izmislila kevlar. Da li postoji neko ko nije čuo za Anne Frank? Verujem da je "Čiča Tomina koliba" danas malo kome poznata al' bre Harriet Beecher Stowe je to napisala još 1852-e! Šta bih čitao kao klinac da nije bilo Pearl Buck? 50 godina niko nije znao da je "Priču u O" (jednu od meni omiljenih knjiga) napisala Anne Desclos. Ej bre, Emily Dickinson je dobitnik Pulicerove i Nobelove nagrade!

   Hm, kako ja to vidim. Feministkinje se bore da žene treba da se poštuju zbog onoga što jesu a onda na sve strane gledaš sise i dupeta. Oksimoron? Po meni svi dosadašnji borci za ženska prava su čisti utopisti. Da, da, znam, Martin Niemöller borim se za druge pa se borim i za sebe sidrom al' bre kokoške definitivno nisu zaslužile bolje.
   Mnogo su napredovale:
   Kola su i dalje muška omiljena stvar al' kako to da prođe bez neke polugole ženske? Šta se (osim ženske) promenilo?
   Hm, kola plus omiljena fantazija, bolničarka... 😜
   Seks i mašta su odlični za prodaju. Navijačice počinju još u srednjoj školi pa dokle prežive. Za ovo već ne moram da prizivam Megatrend. Ovo je već postojeće zanimanje u americi. Poseban problem je što spadaju u grupu klanova kao i bratststva/sestrinstva na koledžu. Ispiranje mozga.
   Kelnerice? Pa da, treba nešto da mi skrene pažnju sa hemijske hrane koju mi poturaju!
  Svako selo mora da ima neku svoju misicu. Nije važno zašta, važno je da se eksponiraju. Sve su nasmejane, 'lepe' i pametne i sve se (bre) zalažu za mir u svetu! Ej, tinejdžerke defiluju kao stoka na sajmu. Neka, treba ih dresirati od malih nogu.
   Pa na sve to, k'o kec na jednaest, dođe rugobna dronfulja Kardašijanka sa dupetom k'o dvokrilni orman i sjebe sve živo. Poznata je zato što se jebala i to videlo pola sveta!?
   Džaba, feministkinje su izumrla vrsta. Šteta svog onog dosadašnjeg truda, ova današnja botoksom ispeglana i silikonom napumpana kopilad nisu vredne daljeg truda. Al' prošo voz, muškarci se prodaše za fantaziju i malo pičke.

   Mož' da me mrzite kol'ko hoćete al'

ŽENA TREBA DA ZNA GDE JOJ JE MESTO

Sunday, August 5, 2018

sponzoruše

   Nekada su bile udavače. Fine i smerne. Cilj im je bio dobro se udati. A onda dođoše neka druga vremena. Prva sponzoruša za koju znam bila je Anna Nicole Smith. Al' i to je bilo sa "stilom". Ovo danas je dno dna. Krenuh da tražim neke zanimljive opise sponzoruša i naletim na Vukajliji da pišu o ziljavim pičkama. Matoro govedo zakrečalo pa nemam pojma o čemu pričaju al meni sve to isto k'o sponzoruše i starlete. Elem, nemam nameru da dajem svoje mišljenje. Samo ću da postujem ono što sam pokupio sa neta a mislim da je dobar i zanimljiv opis. 😋
   Sad samo još da Megatrend ovo ozvaniči otvaranjem studija za diplomiranu sponzorušu.

Školovanje
   Biti sponzoruša danas je postalo gotovo zanimanje, a za stručno i dobro obavljanje tog posla nije dovoljan samo prirodan talenat, već i neka vrsta obrazovanja. Tačnije, iako se mnoge majke trude da na vreme svoje kćeri osposobe za obavljanje tog posla u slobodno vreme, radi se o tome da se ispostavilo, da je zanimanje 'sponzoruša', daleko ozbiljnije i sveobuhvatnije, te da traži celodnevni angažman.
   Nekada su roditelji tražili dobrostojeće đuvegije za svoje kćeri – nemojmo biti blesavi, svet je tako fukcionisao, a brak iz računa tužna je i česta pojava u svim civilizacijama. S tom razlikom, što je mlada udavača, kojoj roditelji traže bogatu partiju, o čemu svedoče brojna dela iz literature, kao po pravilu bila devojka meka srca, sklona zaljubljivanju – i to uglavnom u nekoga ko je sasvim suprotan od onoga što bi se moglo smatrati dobrom prilikom. Tu, dakle, leži dramatična razlika između nekadašnje udavače i današnje sponzoruše.
   Jer, za razliku od svoje građanske prethodnice, sponzoruša se grozi emocija, smatrajući da one samo mogu da zakomplikuju iovako težak život, opterećen stalnim pokušajijma da se prate nove kolekcije Luj Vitona. Zaljubljivanje u njenom vrednosnom sistemu, ima se smatrati čistim gubitkom energije i vremena a o romantičnom mladiću koji piše pesme i nema ni dve banke u džepu, nema ni govora – od njega ona beži kao đavo od krsta.
   Za razliku od udavače kojoj roditelji završavaju sve, sponzoruša ima tek simboličnu podršku roditelja, pa se za svoju hudu sudbinu, u mukama i znoju đuskanja po diskotekama i na stolovima po splavovima, od malih nogu mora sama brinuti.
   A posao sponzoruše nije da se dobro uda – jer ipak nije toliko glupa da poveruje da bi neko od tih, koje ona juri, želeo da se oženi nekom kao što je ona – njen posao je da od sponzora izvuče što više, dok još može. To govori o dosta razvijenoj svesti sponzoruše o tome da je život prolazan, da mladost kratko traje i da svake godine stižu nove i sve mlađe, iste takve kao što je i sama nekad bila. Dakle, sponzoruša želi da se samo privremeno vozi dobrim autom (što joj služi kao svojevrsna reklama dok je u "biznisu"), da ide u kafane, jer je inače mnogo gladna, da dobije skupu i firmiranu garderobu, možda i neki vikend sa sponzorom u inostranstvu. Ponekad, sponzoruša će da primi i pare. Najviše voli da dobije grudi od svog sponzora, estradna usta ili nadogradnju kose, čime , uz pomoć jednog muškarca- sebi samo olakšava put do sledećeg. Sponzoruša zna da će da traje maksimalno do tridesete, pa k'o veli, da proživi dok može.
   Za to malo ili ništa što može da uhvati dok joj traje karijera, sponzoruša mora mnogo da radi. Svakog dana mora da fenira kosu, i da bar dva puta dnevno, potpuno skockana sedi u kafićima, sa sve onom nepodnošljivom pertlom u zadnici, da bi isplanirala večernji izlazak. Potreban joj je inicijalni kapital da bi se opremila za start, koji uopšte nije mali. Mora da ima sve po poslednjoj modi, uključujući i parfem. Njene muke počinju kad se surova beogradska klima promeni. I, eto sponzoruše u sandalama sa šljokicama u novembru, u tankoj večernjoj haljinici na bretele u decembru, sa visokim štikletinama i tankim đonom, na klizavici i poledici, u trenerci spuštenoj na kukove i antilopskim čizmama sa štrasom, i štiklama za reviju – na Kopaoniku, gde našminkana, isfenirana i poplavelih usana (kolagen se smrzava na hladnoći) cupka dok se drugi skijaju. Čak i kad ima sponzora, sponzoruša nikada nije mirna – tako je spremna i skockana u nadi da će da naiđe bolji i veći.
   Recimo da je sponzoruša, u stvari, pravi društveni lovac, za koga nikada nema lovostaja. Za nju je muškarac, plen, tačnije, muškarac je za nju – novčanik, i tu nema laži i nema prevare – kad nema para, ona bez pardona odlazi. Zaljubljena u novac, ona ima, uglavnom, tužnu sudbinu.
   Sponzori i sponzoruše, u stvari su savršen spoj. Otuda, ne vidim zašto bi zponzori imali, u ovdašnjem sistemu, bolji status od sponzoruša? Niko se ne podsmeva sponzorima, dok su sponzoruše predmet sprdnje.
   A to samo govori da je čitavo ovo društvo, na žalost, inficirano ovim jadnim sponzorskim virusom.

   Sortirano po gradaciji:

devojka
   Žensko ljudsko biće, polno sazrelo, neudato. Sinonimi u slengu: riba, cava, sova, vuna, treba, rava. Devojke koje nemoralnim delanjem (sve češči slučaj današnjice) 'etiketiraju' samu sebe, dobijaju 'pamflet' (pogrdne) nazive: čavulja, spermulja, jebulja, dronfulja, cevulja, droksa... Za devojke slabijih fizičkih karakteristika - lošijeg izgleda, neuk i nevaspitan narod dodeljuje mnoštvo različitih naziva: gabor, grob, štangla, daska, rosa, grbalj, grbavica...


putarke
   Najjeftinije i najofucanije kurave u gradu. Najćešće se mogu naći na saobraćajnim petljama, ispod mostova. Uglavnom se radi o ženama polu-romskog porekla od 30 do 45 godina u jeftinim pijačarskim bundama i tigrastim helankama (radi lakšeg prepoznavanja). Tu su još i štikle s petom dugačkom kao sve kurčine zajedno koje su primile u životu, okrugle sunčane naočale sa ljubičastim staklima i grozna, grozna šminka na licu. Prosečna putarka ima sidu, sifilis, hlamidiju, triper i najverovatnije još dve-tri bolesti koje nisu još otkrivene. 90% mušterija su znojavi srednjovečni šoferi sa pivskim stomačinama. Za milju i po dinara ti daju da im radiš sve što poželiš, ali im ga većina klijenata samo umoči, probabmbusa ih za nekih 10-ak minuta i izbaci ih iz kola.

ziljave pičke
   Paradoks, same po sebi. Troše velike pare da bi izgledale jevtino. Nadogradnja kose, nadogradnja noktiju, blajhana kosa peglana do ispucavanja, krpice koje što su manje, kraće i lakše za skidanje to više koštaju, zatim štikle vratolomnih visina u kojima ne mogu da hodaju (ne zato što ne umeju, nego je fizički neizvodljivo), onda korekcija kose, pa korekcija noktiju, nedeljna dopuna celokupne šminke zbog svakodnevnog moleraja po licu, onda solarijum, pa gomiletine zlatnih i ostalih šljaštećih detalja, onda verovatno opet neka korekcija i sve tako...
------
   Devojka čija se dubokoumnost može meriti dubinom njene vagine, sebe smatra prilično oštroumnom mada joj je svaka misao (pa i rečenica) poprilično tupa. Odlikuje je takođe i veliki broj kompleksa koje leči pričama o broju momaka koji su bili sa njom. Prepoznatljiva je po jednom dominantnom predelu (grudi ili dupe) koji je uvek adekvatno istaknut. Broj pročitanih knjiga obrnuto je srazmeran veličini grudnjaka.
------
   Mahom zakrečene cure, ostavljaju sloj blata u kadi ako se tretiraju vodom. Odlikuje ih muzički kao i svaki drugi neukus kao i nizak nivo inteligencije. Barataju sa par reči od kojih su najčešće: ekstra, užas i znači. Dno društvene lestvice, talog ljudskog društva.
------
   Ljankase kojima je broj patika veći od koeficijenta inteligencije. Imaju čudnu naviku da se keze dok se same slikaju držeći u levoj ruci skupoceni telefon koji je izlepljen srcima i zvezdicama. Kose su im najčešće plave boje, postoji i varijanta sa šatirano-plavom bojom, a može se naći i potpuno crna verzija. Piju k'o smukovi, puše k'o turci. Čitaju Bravo, Skandal, Svet, Joy i ostalu propalo-tiražnu štampu. Zastupaju verovanje u paganstvo odnosno u zvezde granda, koje su im ujedno i idoli. Ova rasa se u današnje vreme u svetu sve više proširuje, a njeni predstavnici se mogu videti na najrazličitijim mestima, od školskih klupa pa sve do noćnih klubova i autoputeva. U svetu prvobitne jedinke razvile su se iz nemačkog, odnosno američkog MTV-a. U njihovom okruženju može se često čuti ogovaranje nekog nesrećnika koji ima najnoviji BMW ili Audi i koji će uskoro postati plen muvanja.

fejsulje
(devojke koje žive na Fejsu)
   Štono kažu stari ljudi: fali im neki kurac. Ili što bi automehaničari rekli: fali im gedora. Ima ih raznih. Od baba-devojki, do onih su koje su tek prestale da se penju na prste da bi dohvatile prekidač. Fejsulje žive na Fejsu, ustvari žive za Fejs. Moto im je: Live for like! Like is a life. Ne, nisu to obične fejsubukašice, to je svaka devojka koja ima FB profil, fejsulja je pravi naziv za ovakve devojke.
   Lajkuju sve živo, u nadi da će im lajkovi biti uzvraćeni. Može se reći da su to starlete, manekenke, foto-modeli, pevačice i glumice u pokušaju, a neke od njih imaju i svoje blogove. To su devojke koje se neprestano trude da postanu čuvene po tome što su poznate. Cilj je naravno udaja za nekog lovatora po uzoru na trendseterke kojima se dive.
   Njihove objave su uvek javne (Public), tako da tek nekoliko milijardi ljudi može da zna šta su jele, pile, šta ih muči, gde su bile, gde se trenutno nalaze, s kim se jebu, s kim su se jebale, pa ih je sad sramota. Doduše još uvek ne kače uzorke urina i stolice, mada kakvo je vreme došlo... Elem, fejsulje imaju nenormalnu potrebu da svaki minut svog života podele sa drugima.
Izađu iz kuće - status, pesma ili slika.
Uđu u kuću - status, pesma ili slika.
Izađu u park - status, pesma ili slika.
Odu u šoping - status, pesma ili slika.
Spremaju se za izlazak - status, pesma ili slika.
Odu u lokalnu birtiju - status, pesma ili slika.
Vrate se kući - status, pesma ili slika.
Depiliraju se, kuvaju ajvar, okopavaju kukuruz - status, pesma ili slika.
   Jedva čekaju leto da mogu da stavljaju svoje slike sa bazena ili sa mora. Kad se vrate sa mora, obavezno stave status: "Što je bilo u Turskoj, to ostaje u Turskoj.", samo da bi ceo svet zna da su se jebale s nekim Turčinom, magacionerom, u vešernici hotela u Kušadasiju. Ukoliko ne odu na more, onda slepački kače slike sa ranijih letovanja i nakače u opisu kako se ludo provode u Paraliji, dok u pozadini slike stoje natpisi na turskom, a one žuljaju dupe na stolici u svojoj kući u nekoj pripizdini ili u nekom od solitera.
   Fesjulje manijački dodaju svakog jer se vode logikom: što više prijatelja, to će biti više lajkova. Čim vide da meta njihovih interesovanja lajkuje sliku neke druge devojke, one u roku od odma' stavljaju svoju sliku na kojima se puće ili usiljeno keze kao da su žvakale trnjine, neke stavljaju slike u kupaćem kostimu, flafičasto-šarenim helanakama, kratkim suknjama i haljinama kupljenim kod šanera ili u sekond hend šopovima, samo da bi dobile lajk od dotičnog od koga im život znači. Ukoliko dobiju lajk, kreće zatrpavanje zida najžiljavijim izlivima ljubavi od kojih bi i Balašević dobio proliv. Ali ukoliko dotični ne lajkuje neku njihovu sliku, obavezno kreću statusi tipa: "Ne osuđuj me, ne znaš moju priču, ne znaš kroz šta sam sve prošla.", ili oni prkosni: "Za dobrim konjem se uvek prašina diže.", ili "Psi laju, karavani prolaze."
   Fejsulje pate od selektivne memorije. Čak i ono što je bilo i pre mesec dana, to je prošlost, ne računa se, to se nije desilo.
   Nekima fejsuljama kad se približi leto trideseto (kod nekih i kad prođe leto dvaespeto), manijački brišu slike na kojima su u polutami separea nekog kluba jahale Bakija B3, Đusa, Bobana Rajovića ili redom članove grupe 187, ili su se vaćarile sa lokalnim krimosom koga već nekoliko godina prekriva zelena trava zaborava.
   Ove mlađe pri upisu na faks ili neku višu školu manijački brišu slike i statuse koje imaju veze sa lokalnim propalitetima koji sada tucaju kamen u Zabeli, koji su sadili baštu kod oca Branislava ili koji su sada neprespektivni portiri firmi čiji gazda ima simpatičnog sina. I one vrlo brzo zaboravljaju i poriču svoje grehe mladosti, pa čak iako je u pitanju geng-beng sa celim odeljenjem na ekskurziji u Lepenskom Viru u prvom razredu srednje koji je već postao urbana legenda u kraju ili redaljki sa mehaničarima u radnji u kojoj je radio njen bivši dečko kao šegrt. One su sad fine devojke koje šesnaest puta dnevno citiraju Balaševića.
   Ove najmlađe jednog dana vole Peru, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. Sutradan vole Miku, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. Prekosutra vole do bola Lazu, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. I sve to mora da se objavi po nekoliko puta dnevno.
   Između dva jurenja lajka, lajkuju objave pevaljki i starleta, a takođe prate (lažne) profile raznoraznih poznatih batica i krimosa. Neke između dva čednovanja na Fejsu se i dalje krešu sa lokalnim dripcima o kojima stalno pišu kako im se gade.
   Ukoliko vide svoju metu da se muva (ili se smuvao) sa nekom devojkom ili ih dotični obriše sa Fejsa, nivo histerije toliko raste da se od naivne devojke tipa Luče iz Kasidola koja čeka da joj dragi dođe kroz šljivike i livade, pretvaraju u Miru Škorić koja će oboje da odleži.

klaberke
   Ribe u 20-ima koje noćima vise po klubovima i splavovima. Nacrtane obrve, tona pudera na licu, kratki topići i minjaci. Kada počnu ostvarivati nešto zavidniji profit, većina ugradi silikone ili zategne facu. Neretko su u grupama od 3-4 članice, a barem jedna uvek ima tetovažu ruže negde na telu ili neke wannabe štreberske naočare. Mušterije su najčeršće lokalni mangupi i džiberi koji ih tucaju po WC-ovima (ponekad za džabe) ili grupa debila koja čitavu grupu odvede kući od onog koji živi sam da se dobro istucaju.

sponzoruše
   Bogataške kćerke sa veoma niskim koeficijentom inteligencije, iako su završile gimnaziju i fakultet (a zna se kako - ili tatinom lovom, ili krupnim dekolteom). Imaju odlično prirodno telo na kojem redovno rade. Danas im je najbolje marketinško sredstvo Instagram, gde im jadnici i šmokljani pucaju lajkove nadajući se nekoj minimalnoj šansi, a zapravo im samo dižu cenu kod tatinih sinova sa bembarama i brendiranom odećom. Insta objave su im veoma kontradiktorne, jer u opisima prosipaju moral (ili čak feminizam) a na slikama se maksimalno seksualizuju. Prosečna slika je selfi u ogledalu sa izbačenim dupetom u uskim poderanim farmericama.
------
   Rata sa najvećom kamatnom stopom za kratkoročne kredite.
------
   Ženska osoba u mini suknji na splavu, kakvu za mnogo manje pare možeš da kupiš kod Plavog mosta.
------
   To je osoba koja sa sobom uvek nosi veći i manji neseser sa najneophodnijim stvarima za ličnu upotrebu: šampon za kosu, farbu, fen, puder tečni, puder u stiku, karmin, rumenilo, senke, lak za nokte, aceton, dezodorans, parfem, pincetu, ogledalo (malo, veliko, uveličavajuće), rezervne čarape, modni i trač časopisi sa što više slika i što manje teksta. Za putovanja se priprema temeljnije.
------
   Devojka koju tretiraju kao princezu. U javnosti je zadužena za protokolarne stvari, najčešće za umilno smeškanje, jer joj vokabular, veoma često, obrnuto korelira sa veličinom grudi i punoćom usana. Redovan je posetilac sajmova mode, kozmetike, automobila i turizma, dok joj popodnevne partije bridža ne ostavljaju dovoljno vremena da bi posetila sajam knjiga, recimo.
   Može se videti na otvaranjima svih "fensi" mesta u gradu, redovan je konzument šoping molova, uz pratnju svoje svite, naravno, gde će se podvrgnuti kozmetičkom tretmanu ili koristiti usluge manikira, pedikira, već prema trenutnom raspoloženju.
   Manire poput poklanjanja zlatne Ameriken kartice, od strane pratioca, doživljava kao nedvosmislenu potvrdu njegovih džentlmenskih osobina, dok joj otvaranje vrata na kolima, ili pridržavanja kaputa prilikom oblačenja ili izvlačenje stolice u restoranu, više ima primesu slabosti, koja je samim tim primerenija nekom lakeju, najčešće, prijateljici ili prijatelju.
   Često dolazi u sukob sa okolinom, zbog zavisti iste, jer nije u stanju da se dovoljno raduje njenom uspehu.
   Obično joj se, pod budnim okom pratioca, ne dešavaju ispadi u javnosti, mada se dešava, verovatno zbog umišljenosti da joj je sve dozvoljeno i dostupno, da dođe u koliziju sa nevinom radnicom u nekoj radnji ekskluzivne obuće, jer ne može da shvati da se te salonke ne proizvode u veličini njene nožurde.
   Svoju porodicu, shvata kao neprijateljsko okruženje, jer je ista konzervativna sa svojim stavom da u životu jedino duhovno bogatstvo niko ne može da ti pohara, pa se u skladu sa tim i ponaša, o čemu svedoče tapacirana vrata komšija iz istog ulaza.
------
   Osoba ženskog pola, pripada gradskom delu populacije. Starosna dob im nije određena pa ih možete videti od školskih klupa do direktorskih mesta. Istina, starije je teško detektovati na prvi pogled zbog godinama građene mimikrije. Najveći deo je u grupaciji od dvadeset do trideset godina starosti. Postoji nekoliko podvrsta, ali je dugogodišnjom analizom utvrđeno da verovatno potiču od iste pramajke, pa su varijacije među njima samima minimalne i neprimetne za neiskusno oko. Početkom devedesetih su munjevito nametnule trend, pojavivši se odjednom, ne ostavljajući bilo kakav trag za sobom, pa je teško utvrditi kada i kako je sve počelo. Lepe ali sirote, u svakom pogledu mučenice, poreklom uglavnom iz nižih materijalno-intelektualnih slojeva društva, izborile su se za svoje mesto u gradskoj vrevi. Ipak, postoji veliki broj primeraka onih koje potiču iz materijalno stabilnijih slojeva. Takve sebi mogu da priušte razne izgradnje, ugradnje i nadogradnje koje rođenjem nisu dobile. Neka se čitalac ne navede na pogrešan zaključak da su takve iz razloga materijalne situiranosti nekim slučajem duhovno napredne. O ne, nikako. Svima im je zajednička duhovna beda, intelektualni plićak, jeftino pomodarstvo, klonirana spoljašnjost, prazne priče. Prioriteti su jet-set život, dobar provod na hit mestima, skupi automobili, brzi motorcikli, žestoki momci sa vrelog asfalta. Naravno, sve ovo treba uzeti kao relativan pojam, jer što je sponzoruša na nižem ili višem razvojnom nivou, to su i materijalna i statusna dobra kojima teži niža, odnosno viša. Početkom XXI veka i uvozom raznih časopisa na srpskom jeziku i prevedenih TV serija, prečesto vrlo pogrešno shvaćenih, primećeno je oslobađanje od provincijskih stega i ograničenja, pa samim tim ova grupacija evolutivno mutira u nešto do sad neviđeno na ovim prostorima, pri čemu je svaki vid borbe protiv ovog trenda nemoguć i predstavlja bitku sa vetrenjačama.
------
   Devojka na lizing. Sve je isto kao kad kupujete auto. Imate je, koristite, uredno plaćate, ali još uvek nije vaša. Imate samo pravo korišćenja sa opcijom kupovine. Ako ne plaćate uredno, uzeće vam je. A rata iz meseca u mesec sve više raste. Na kraju, posle nekoliko godina otplaćivanja, možete i konačno da je otkupite, ali do tada ste već shvatili da model ima samo dobar dizajn, ali da mu motor i nije nešto kvalitetan, presvlake deluju veštački, zadnji trap sve više zanosi, ne pali isprve i vrata baš ne dihtuju kako treba, ali tad je već kasno. Zarobljeni ste ugovorom i povratka nema. I dalje plaćate, ali vam je sve draže da idete peške...

starlete
   Devojka koja izgleda kao porno diva (stavila je sve silikone koje je mogla sebi da priušti), oblači se kao prostitutka, da ne kažem Grand pevačica (obavezno na sebi ima nešto sa animal printom, malo joj vire grudi, a malo zadnjica) i po načinu komunikacije podseća na okorelog kamiondžiju (mislili ste da niko ne može da bude toliko vulgaran ali prevarili ste se). Njen se posao sastoji u tome da zadržava najpijanije mušterije što duže na bilo koji način i da obuči mlade momke šta se sve očekuje od iskusne devojke.
------
   Kulturnije od kurva, a kraće od prostitutka.

dronfulje
   Stepen profuksanosti ženske osobe, kada prestaje da privlači muškarce seksualno, zato jer oni iole inteligentni, shvataju da umakanjem u nju samo se zamazuju tuđim muškim fekalijama, polnim bolestima, gljivicama i raznorasnim sranjima. Dronfulja je apgrejd droce koja je prvo birala s kim će da se kreše, a zatim i sama postala predmet selekcije.

kafanke
   Debele matore gaborke koje se karaju sa mršavim i krezubim propalicama po zabačenim kafanama. Najčešće imaju ogromne prirodne sisetine i debelo dupe puno celulita. Mnoge poziraju kao pevaljke ili konobarice po pomenutim kafanama, međutim svima je dobro poznato koja je njihova prava funkcija. Većina su radodajke, do 12 igraju po stolovima i puštaju propalicama da ih pipaju, ljube i ližu a posle 12 kreće prava akcija. Prioritet imaju oni koji su im ranije ubacili koji dinar u dekolte (i, naravno, oni dovoljno trezni da im se digne).

   Meni omiljene i najpoštenije (van konkurencije)

Eskort dame
   Kurve koje možeš pronaći na internetu na "dating" sajtovima. Definicija reči prostitutka - za poveliku cenu dobiješ profesionalno odrađen posao. Nisu preterano komunikativne i raspoložene za bleju pored karanja. Naravo, nisu nezavisne, već ih podvode makroi, zbog čega su verovatno i toliko depresivne i u kurcu.